Povijest

Nogometni klub Grobničan osnovan je 1932. godine. Grobničan je oduvijek bio više od nogometnog kluba, mjesto susreta dobrih i druželjubivih ljudi, klub koji je odgojio i koji sada odgaja stotine grobničke djece. I danas, za mnoge je upravo on središte sportskog i društvenog života naše Grobnišćine.


 U doba 2. svjetskog rata i velike ekonomske krize u svijetu i Europi, život na Grobnišćini nije stao, baš naprotiv, 1932. godine začeta je jedna nova, a kasnije će se pokazati i velika tradicija. Te je godine u Žeželovom selu osnovan Radnički sportski klub Grobničan, nogometni kolektiv koji je sve do danas, tijekom 81 godine postojanja, bio okosnica sportskog i društvenog razvoja današnje Općine Čavle, ali i cijele Grobnišćine. Prve klupske prostorije bile su u kući Ivana Sriće Tomašinova. Srića, nogometni fanatik i zaljubljenik onoga vremena, samo je jedno od mnogih grobničkih prezimena utaknih u povijest našega kluba. Na prvoj sjednici održanoj u Srićinom domu, bili su: Josip Srića, Ivan Silić, Mario Smokvina, Ivan Vlašić, Dušan Vlašić, Slave Ban i Mera Žeželić. Ovo su imena koja su postavila i praktički osnovala Grobničan! 

Klub je svoje prvo pravo igralište imao na Grobničkom polju, točnije podno sela Soboli, u neposrednoj blizini današnjeg spomenika podhumskim žrtvama. Prije toga igralo se na mnogim mjestima na Čavlima, u Žeželovom selu i u Cerniku. Nakon nekoliko godina Grobničan se seli na novu lokaciju, također na Grobničkom polju, na lokaciju uz današnji restoran Putniku. Sve do 1949. igralo se na toj lokaciji, dok nije otvoreno novo igralište u Mavrincima, gdje Grobničan igra i danas.

Potkraj 30-tih prošloga stoljeća, Grobničan je već nastupao u službenim ligaškim natjecanjima.  Igralište u Mavrincima svečano je otvoreno 2.svibnja 1949. godine. Tog i sljedećeg dana odigran je turnir na kojem su sudjelovali Grobničan, Naprijed, Borac, 3.maj i Torpedo. Do kraja tog mjeseca odigran je još jedan prijateljski susret između Grobničana i Borca, ali prva velika utakmica odigrana je 1950. godine kada je na Mavrincima gostovao slavni beogradski Partizan! Partizanu se toliko svidio tadašnji 18godišnji vratar Grobničana, Zvonko Mavrinac (poznatiji kao Pate, Patalina) da su ga čak pozvali i u svoje redove, kao i Rijeka, ali Patalina je zauvijek ostao vjeran Grobničanu. Njegova je karijera nesumnjivo jedna od najvećih koja je stvorena u Grobničanu. Samo se još rijetki, poput Zdravka Mavrinca, Borisa Vlašića, Rudeta Žeželića, Josipa Mikuličića i Dorisa Miculinića mogu pohvaliti tako dugotrajnom vjernošću Grobničanu. Patalina je nakon završene igračke karijere jedno vrijeme bio i oružar, trener a i predsjednik. Kao trener juniorske ekipe, ostvario je povijesni uspjeh, osvojivši treće mjesto na finalnom turniru omladinskog Kupa Hrvatske koji se igrao na Mavrincima. Grobničan je tada zaigrao nogomet sa Dinamom, Osijekom i Splitom. 

Plasmanom u zonsku ligu krajem pedesetih, Grobničan je postao stabilan zonski i regionalni ligaš. Mavrinci su od tada postali nogometni centar riječko-istarske lige, a istarski rivali uvijek su rado viđeni gosti na Mavrincima, kao i danas. Sedamdesete prošlog stoljeća mogu se smatrati prekretnicom u već tada dugogodišnjoj povijesti Grobničana, i u rezultatskom i u organizacijskom smislu. Rijetko je kada Grobničan imao tako dobru ekipu, sastavljenu od niza iznimno kvalitetnih igrača. Bio je to spoj mladosti i iskustva, klapa koja je funkcionirala i izvan terena. Tih su godina padali rekordi, Šime Brtan je u 11 odigranih sezona dao gotovo 120 golova za Grobničan, drugi na listi sadašnji je sportski direktor, Doris Miculinić, koji je u svojoj dugogodišnjoj karijeri postigao 90 golova. Već od tada, Grobničan je bio stabilni trećeligaš, a devedestih godina zaigrao je i tadašnju drugu ligu, zahvaljujući brojnim reorganizacijama. Tadašnja druga liga ne može se usporediti sa današnjom, jer je tada postojao niz drugih liga, slično kao što danas postoji više trećih.

Ukupno gledajući, Grobničan je uspješno prolazio kroz sva tranzicijska razdoblja koja su ga zahvatila u nizu godina. Novi milenij doveo je neke nove rekorde i uspjehe. Baš kao što je generacija iz sedamdesetih bila nedostižna, tako je i sastav u razdoblju 2005.-2008. godine postavio neke nove, gotovo nedosegnute granice. Plasman u šesnaestinu finala Kupa Hrvatske i utakmica protiv Dinama u Mavrincima, u rujnu 2006. godine, bez sumnje je najveći nogometni događaj na Grobnišćini u povijesti, a odličan rezultat nogometaši Grobničana postigli su i dvostrukim osvajanjem županijskog Kupa. Nikada prije Grobničan se u ni jednoj službenoj utakmici nije sastao sa državnim prvakom. Tog povijesnog dana, službeno je bilo prodano 2100 ulaznica za tada novoizgrađene tribine, s tim da je publike bilo i na pomoćnom igralištu. U VIP loži bilo je smješteno 160 osoba, što predsjednika susjednih klubova, sudaca, delegata, načlenika i gradonačelnika itd. 30 akreditiranih novinara i 4 prijenosa uživo na lokalnim televizijama pohrlilo je u Mavrince. Ukupno se na tribinama i oko samog igrališta natiskalo gotovo 3000 ljudi. Utakmica je završila 2:0 ali dovoljno je reći da su drugi dan novine pisale otprilike ovako: “Grobničani namučili prvaka, iako je Grobničan zgubil, Grobnišćina j dobila!”. Momčad je tada već bila iskusna, spremna za nove prvenstvene obveze, sa više-manje iskusnim igračima iz prethodnih godina. Iznimka je tek Stjepan Jukić, sadašnji kapetan, igrač koji je ponikao u Grobničanovoj školi, koji sa nepunih 18 godina počinje igrati za prvu momčad, dovoljno govori da je Stjepan Jukić i dan danas u prvoj postavi momčadi Grobničana! 

Još jedan veliki uspjeh, dogodio se 1979. godine kada se Grobničan plasirao u šesnaestinu finala Kupa Jugoslavije! Utakmica protiv Budućnosti koja se igrača u današnjoj Podgorici ( nekada Titograd ), završila je 2:1.  S tim se rezultatom, po rangu natjecanja, jedino još može mjeriti utakmica sa Dinamom iz šesanestine finala Kupa Hrvatske u Mavrincima.

Povijest kluba stvaralo je bezbroj igrača, članova uprave, zaljubljenika i aktivista, no poseban trag ostavila je jedna žena – Adelija Beba Haramija. Beba je bila predsjednica Grobničana desetak godina, od kraja šezdesetih do kraja sedamdesetih prošlog stoljeća, a zbog rezultata koje je postigla i vrijednosti koje je usadila u klub, proglašena je doživotnom počasnom predsjednicom. Mnogi igrači, pa i članovi uprave, isticali su je ne samo kao predsjednicu, nego i kao osobu koja je igračima bila kao druga majka. O njoj je sedamdesetih pisao čak i beogradski sportski tjednik, jer Beba je bila prva predsjednica jednog nogometnog kluba na području cijele bivše države, pa čak možda tada i u Europi! Nažalost, Beba nas je napustila u 91. godini života, ispraćena je onako kako je i htjela, ogrnuta šalom voljenog kluba.

Od 1991. godine na igralištu kluba  svakog ljeta odigrava se Memorijalni turnir “Josip Pepe Mikuličić“, u spomen na bivšeg igrača, kapetana i trenera Grobničana koji je iznenada preminuo 1990. godine u 40. godini života.  Josip Pepe Mikuličić jedna je od najvećih klupskih legendi i jedno od najvećih imena grobničkog nogometa svih vremena. Samo su ga rijetko viđena skromnost i ljubav prema rodnom kraju zadržali u dresu Grobničana, kojeg je s ponosom nosio gotovo 20 godina! Prerana smrt šokirala je nogometnu Grobnišćinu, ali već godinu dana kasnije Grobničan je, u spomen na svoju legendu, organizirao turnir nazvan njegovim imenom. Dovoljno je reći da je poznati riječki sportski novinar, Orlando Rivetti u Novom Listu objavio članak pod imenom “Grobnički velikan” u kojem je napisao kako je u organizaciji prvog turnira pomoć pružila čitava Grobnišćina, bez ustručavanja. Također, napominje kako je Pepe u bilo kojem trenutku mogao otići zaigrati za bilo koji klub, ali je oduvijek bio i ostao – Grobničan. Posljednji mohikanac velikih imena Grobničana, ostao je odan svome kraju i svojim imenom postao osoba koja je grobničkom nogometu dala poseban sjaj. 

U novijoj povijesti, zasigurno će ostati zapamćena sezona 2012./2013., kada je Grobničan sa 20 pobjeda postao prvak 3.HNL Zapad, sa 20 bodova razlike od drugoplasirane momčadi sa Hreljina. Time je prva momčad pod vještom rukom Gorana Gajzlera ostvarila najveći prvenstveni uspjeh u 84. dugoj godini postojanja kluba. Grobničan je tako teoretski stekao drugoligaški status, ali u drugoj ligi ipak nije zaigrao, sve do danas kad se natječe u drugoj nogometnoj ligi što je trenutno treći rang natjecanja u Hrvatskoj.”